Olimpijske igre – finansijski ili sportski spektakl? Zanimljivosti o troškovima i finansijama Olimpijskih igara prije i danas.
Budžet za većinu Olimpijskih igara je evoluirao kroz istoriju i uglavnom zavisi od lokalnog konteksta grada domaćina.
1936. godine, njemačka vlada je platila oko 25 miliona dolara, za održavanje Olimpijskih igara u Berlinu. Kada je Olimpijada održana u Minhenu 1972. koštala je skoro 70 puta više.
Olimpijske igre održane 2008. u Pekingu koštale su preko četrdeset milijardi dolara, što ih čini drugim najskupljim igrama nakon Zimskih olimpijskih igara u Rusiji 2014. godine
Igre u Atini 2004. su Grčkoj donijele milijarde dolara minusa jer su premašile budžet za više od 60 posto. Umjesto dugoročnog profita od turizma desio se fijasko, mnogi stadioni i hotelske sobe su ostali neiskorišteni.
Lake Placid je 1980. godine probio 320% prvobitno zamišljenog budžeta. Organizatori su na kraju isplatiti kreditore i ostali u debelom dugu.
Definitivno najskuplje Zimske olimpijska igre u historiji bile su one u Sočiju. Koštale su preko 50 milijardi dolara, što je četiri puta više nego što je planirano.
Po mišljenju stručnjaka postoji način da se olimpijske igre isplate: treba koristiti postojeće objekte za organizovanje događaja i iskoristiti OI kao inicijalno dešavanje za izgradnju dugoročne infrastrukture koja će biti upotrebljiva i nakon igara.
Još jedan primjer: na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara u Pekingu samo vatromet koštao je više od 1 milion dolara. Onaj na zatvranju igara koštao je „skromnih“ 90.000 dolara.
