Naša država Bosna i Hercegovina je zemlja koja posjeduje izuzetne uslove za poljoprivredu i proizvodnju njenih proizvoda. Također posjeduje radnu snagu, zemljišta i pogodnu klimu na kojoj se može proizvoditi sve što poželimo.
Ali ovaj ogromni poljoprivredni potencijal je samo djelimično iskorišten. Često čujemo da su razlog financijska sredstva koja su potrebna za modernizaciju svih segmenata poljoprivredne proizvodnje, zastarjela tehnologija i oprema i sl. Ali to nije razlog da poljoprivredni sektor ne pruži mogućnost za potencijalne investiture.
Najzastupljenije grane prehrambene industrije su proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda, mesa i njegovih prerađevina, žitarica i pekarskih proizvoda, voća i povrća , razna pića i sl.
Svake godine sve više imamo izvoznih prehrambenih proizvoda i tržišta koja nam se nude širom svijeta. Ipak uvoz gotovih proizvoda je puno veći od izvoza kao što su pšenica, mesni proizvodi, mliječni proizvodi, voćni sokovi i sl.
Negativne efekte u najvećoj mjeri snose poljoprivredni proizvođači, bez obzira što se u institucijama vlasti nastoje ublažiti posljedice. Nažalost, uvozimo voće i povrće iz inostranstva daleko jeftinije od stvarne cijene, a koje je stajalo u hladnjačama i plasiramo ga na našim tržnicama. Zbog toga naši poljoprivrednici ne mogu da prodaju svoje proizvode i prisiljeni su da daju za preradu što utiče na njihovu zaradu.
Nekontrolisani uvoz robe dovodi do ovakvih situacija. BiH treba uvesti oštrije mjere u zaštiti domaće proizvodnje, donošenjem određenih zakona i uvođenja akciza na uvezene robe. Proizvođači žele da se uvedu i carine i prelevmani, i da se određena roba u određenim intervalima u domaćoj proizvodnji zaštiti.
Vlada na svim razinama treba da donese mjere, propise i zakone s kojima će obezbijediti dobro poslovanje, gdje ćemo proizvoditi što više domaćih proizvoda, a te iste proizvode ponuditi svakom potrošaču u našoj zemlji.
